Zdravko Čokljat: ‘Preopterećeni smo, u ovih 11 godina u Libertasu nisam vidio povišicu plaće, samo povećanje obima posla’ Istaknuto
Zdravko Čokljat u Javnom gradskog prijevozniku Libertas počeo je raditi u srpnju 2007., prije punih 11 godina. Početak je, ističe, bio jako dobar, ali nakon ovoliko godina, neke je stavke u Libertasu potrebno promijeniti i unaprijediti. Svakidašnje gužve koje im zadaju glavobolje samo su neki od aktualnih problema s kojima se vozači ove gradske tvrtke susreću. Njihove plaće, primjerice, došle su u prvi plan nakon nedavnog “prosvjeda” u znak podrške kolegici Aneli Matić, a predstavnici Sindikata vozača sastali su se prije nekoliko dana s gradonačelnikom.
Možete li usporediti Libertas na početku Vašeg rada s onim današnjim? Što se sve promijenilo?
Na početku je bilo dobro, svaki je početak uvijek dobar pa je tako bio i ovaj. Nije ni sada loše, ali neke je stvari potrebno promijeniti. Što se tiče vožnje, nikad se nisam bojao rada, samo da sve ide po planu, da je sve u redu, da prodaja karata teče kako treba, da nisu ovolike gužve, da nas se rastereti s kartama i malo bolje plati. Svatko teži za boljom plaćom, da te se nagradi za rad. Samo danas prevezao sam 1140 putnika i prodao 230 karata. S putnicima nije lako, pogotovo na jako prometnim linijama poput šestice. Turisti nekad ulaze na sva vrata pa ih moramo opominjati, ne znaju umetnuti kartu, radimo deset operacija u jednome trenutku. Previše je to za jednog vozača, a pogotovo za ovu plaću. Treba nas ili rasteretiti ili plaću povećati pa da imamo i dodatnu motivaciju za posao. Kad bi nam barem htjeli platiti po karti pa sve i da ta stimulacija bude pola kune, opet bi nam bilo značajno. Nije u redu da, primjerice, Tisak ima postotak od prodaje karata, a vozači ništa.
Kako se nosite sa sve većim gužvama u sezoni?
Svaki dan su sve veće gužve. U prometu je previše sudionika – vozači Libertasa, taksiji, Uber, kombiji, turistički autobusi. Ne zna se više tko pije, a tko plaća. Dođemo na Pile, nema prometnih redara. Danas sam se, primjerice, jedva uključio u promet na Pilama, a njih nigdje, muku mučimo s time. Gužve će uvijek biti, ali struka treba donijeti rješenje kako je rasteretiti.
Zadaju li Vam glavobolju taksisti s obzirom da se po novome Zakonu o cestovnom prometu smiju zaustavljati na autobusnim stajalištima?
Stalno nam staju na autobusne stanice, smetaju, ne daju se upozoriti da im tu nije mjesto, blijedo nas gledaju. Prema novom Zakonu taksisti se smiju zaustavljati na autobusnim stajalištima, ali oni na njima stoje pod opravdanjem da iskrcavaju goste, a mi se ne možemo propisno zaustaviti.
Što Vam je donijelo preseljenje u Komolac, je li Vam sada lakše ili teže?
U Komolcu nam je super, ali komunikacija je još uvijek loša. Za svaku sitnicu moramo ići tamo, bilo da idemo odnijeti novac na blagajnu ili nešto obaviti u tvrtki. Trebalo bi ipak negdje u blizini bivše Remize napraviti kakav mali ured za praktične stvari – predaju novca, ako nam se što pokvari, posebno uređaji za naplatu. U Komolcu nam je potreban parking za autobuse da ne moramo sat vremena po njemu kružiti i tražiti gdje nam je broj za parkirati. Realizacija toga ide sporo.
Visina plaće vozača JGP Libertas ovih je dana u fokusu javnosti. Kakva je zapravo situacija s njome?
Bilo bi dobro da nam se poveća plaća. Radimo jako puno, a sav nam taj trud stane u jednu plaću. Netko kaže da je cifra od sedam tisuća kuna velika. Ali, koliko radimo, nije. Otkako sam došao u Libertas nisam vidio povišicu plaće, samo povišicu obima posla. Treba to mijenjati. Uvijek smo imali manji regres i božićnice u odnosu na druge komunalne tvrtke. Mi nemamo veliku plaću, zna se kolika nam je osnovica. Na to se nadodaju različite stavke pa tako na staž imam u startu odmah tisuću i nešto kuna, tu su i putni troškovi od 600 kuna, noćne i nedjeljne smjene, praznici. Tako dođemo do sedam tisuća, ali osnovica je mala i iznosi 4800 kuna. A, vozač nekad ustaje u tri po ponoća, a nekad tad liježe. Grub je to posao, dok netko spava, mi vozimo. Malo me je uvrijedilo kada je gradonačelnik rekao da kome se visina plaće ne sviđa da ide na berzu. Nisam na ovaj posao zato došao nego da radim i pošteno zaradim svoj novac. Osim toga, zašto nam ne vrate plaću na visinu koja je nekad bila? Jedna od uprava Libertasa ukinula nam je dodatak od 800 kuna za vršenje naplate. Zašto nam ne bi to novi direktor vratio? Ako nas želi dovesti u red, uvesti disciplinu, s čime se apsolutno slažem, time bi nas dodatno motivirao. Također, kada odradimo prekovremene, tražimo da nam ih se i plati, a ne da nam daju slobodne dane i to onda kada nam ne odgovara. Ako sam odradio, plati mi. Kažu da nam to ne stoji u ugovoru, a kako su nam do sada plaćali? Neka onda izmjene te stavke ugovora.
Koliko su zaštićeni vozači Libertasa, jeste li ikada imali neku vrstu sukoba s problematičnim putnicima?
Nismo uopće zaštićeni od incidenata, moramo biti fleksibilni i ocijeniti što je na stvari ako dođe netko problematičan u autobus. Imao sam nekoliko slučajeva kada su mi došli u autobus i pravili probleme, a treba znati kako reagirati. Sam se praktički boriš za svoju sudbinu.
Oko nedavnog prosvjeda u Libertasu pojavile su se različite insinuacije. Je li bila riječ isključivo o podršci kolegici Matić ili je pak bilo kakvih drugih namjera?
Bila je riječ o podršci kolegici. Oko tog našeg okupljanja pričaju se neistine. I ja sam bio na okupljanju kao podrška kolegici. Nitko nije došao ni u kakav napad. Htjeli smo je podržati jer se i nama takva situacija može dogoditi pa ćemo morati platiti. Strah me da negdje ne zapnem retrovizorom, što se u ovolikoj gužvi događa, pa da ću morati za to platiti. Zato smo stali uz Anelu, nije bila riječ ni o kakvom štrajku nego podršci i bilo nas je 70, a ne 30 kako se govori.
Napisala Leona Rašica
